
Prilikom pregleda očnog dna osim procene zdravlja oka, oftalmolog može da posumnja na mnoga sistemska oboljenja.
Glaukom je oboljenje vidnog živca, koje je najčešće praćeno povišenim očnim pritiskom i predstavlja drugo po učestalosti očno oboljenje koje izaziva gubitak vida-slepilo.
Glaukom je hronična bolest sa kojom se uz adekvatnu terapiju živi i doživi starost sa sačuvanom, mada nešto slabijom vidnom oštrinom.
Najbitniji momenat je rano dijagnostikovanje oboljenja i pravovremena primena adekvatne terapije, koja se individualno podešava prema svakom pacijentu a zavisi od tipa glaukoma.
Terapija se najčešće sastoji od primene odgovarajućih očnih kapi. Preparata je mnogo. Neke od kapi sadrže više preparata u jednom pakovanju, što je za pacijenta ugodnije i manje ga remeti u svakodnevnom životu. Broj ukapavanja tokom dana, kao i tip antiglaukomnog leka zavisi od tipa glaukoma i stepena oštećenja samog očnog živca.
U nekim slučajevima, kada kapi nisu dovoljna ili odgovarajuća terapija, primenjuje se terapija laserom, ili hirurška intervencija.
Očni pritisak kod glaukoma ne mora biti visok, tako da se nikako ne smemo oslanjati na „dobre“ vrednosti pritiska kao pokazatelj da bolesti nema.
Normotenzivni ili glaukom bez povišenog očnog pritiska je vrlo teško dijagnostikovati ukoliko se ne uradi čitava dijagnostika glaukoma, koja podrazumeva: merenje debljine rožnjače, ispitivanje kompjuterizovanog vidnog polja i optičku koherentnu tomografiju (OCT).